Ako si otvorio/la ovaj tekst, možda tražiš nešto. Možda ne za sebe — možda za drugaricu, brata, nekoga iz razreda. A možda i za sebe, i samo ti je lakše da to ne priznaš naglas.
U redu je. Ostani ovdje na dva minuta. Neću te ništa pitati. Samo ću ti reći ono što bih rekao da sjedimo jedno naspram drugog.
Prvo – nešto što moraš da čuješ
Nije tvoja krivica.
Znam da ti mozak trenutno nudi sto razloga zašto jeste. „Da nisam onako rekao/la.” „Da se drugačije oblačim.” „Da sam popularniji/ja.” „Da nisam takav/va.” Nasilje ima tu prljavu moć da ubijedi žrtvu da ga je sama zaslužila. To je laž. Najstarija laž u priručniku.
Neko je izabrao da te povrijedi. Taj izbor je njegov, ne tvoj.
Zašto je ćutanje tako primamljivo (i zašto te izdaje)
Da ti kažem nešto što statistika potvrđuje. U Crnoj Gori trećina srednjoškolaca koji su svjedočili nasilju nije ga prijavila. A kad su u pitanju same žrtve — mnoge ćute mjesecima. Standard
Zašto? Jer nam glava servira strahove koji zvuče logično:
„Biće gore ako kažem.” „Niko mi neće vjerovati.” „Prozvaće me da sam cinkaroš.” „Ne želim da pravim dramu.” „Snaći ću se sam/a.”
Razumijem svaki od tih strahova. Ali evo istine iza njih: nasilje koje se krije — raste. Ono se hrani tišinom. Svaki dan kad ćutiš, ono dobija poruku da može da nastavi. Prijavljivanje nije slabost i nije cinkarenje — to je trenutak kad prestaješ da nosiš nešto sam/a.
I nisi u obavezi da to riješiš sopstvenom snagom. Postoji podatak koji me stvarno pogodio kad sam ga pročitao: čak 41% učenika u Crnoj Gori izjavljuje da nije osposobljeno da se zaštiti ukoliko postane žrtva nasilja. Skoro pola. Znači, ako se ti trenutno osjećaš nemoćno da se odbraniš — to nije tvoja lična mana. To je nešto što dijeliš sa hiljadama vršnjaka. I upravo zato postoje ljudi čiji je posao da ti pomognu. Vladars
Kome tačno možeš da se obratiš (od najbliže do najformalnije)
Ne moraš da preskočiš na policiju. Postoji ljestvica, i možeš da kreneš od stepenika koji ti je najugodniji.
Odrasla osoba kojoj vjeruješ. Roditelj, tetka, stariji brat, trener, komšinica. Bilo ko odrastao ko te sluša i kome vjeruješ. Ne mora da ima rješenje — mora samo da zna.
Neko u školi. Razrednik, pedagog ili psiholog. Svaka škola u Crnoj Gori ima obavezu da ima tim za zaštitu od nasilja, i dužna je da reaguje kad joj se prijavi. Pedagoško-psihološka služba postoji baš zbog ovoga — to nije mjesto samo za „problematične”, to je mjesto za tebe.
Nacionalna SOS dječja linija — 116 111. Ovo zapamti, ili još bolje — sačuvaj u telefon odmah. Dostupna je 24 sata dnevno, svaki dan, a svi pozivi su besplatni, anonimni i povjerljivi. Ne moraš da kažeš ni kako se zoveš. S druge strane su stručnjaci koji te slušaju bez osuđivanja — možeš razgovarati o svemu što te tišti, bilo da se radi o vršnjačkom ili porodičnom nasilju, uznemirujućim sadržajima na mrežama ili bilo kojoj situaciji s kojom se teško nosiš. logo base.pngRadio Slobodna Evropa
Ne voliš da zoveš? Postoji chat. Ako ti je lakše da pišeš nego da pričaš — a mnogima jeste — svakodnevno od 18 do 20 časova dostupna je chat podrška putem sajta 116111.me, namijenjena svima kojima je lakše da o svojim problemima razgovaraju pisanom komunikacijom. Sve je anonimno. Radio Slobodna Evropa
Policija — 122, ili hitno 112. Za situacije kad postoji fizička opasnost, prijetnje, ucjena ili nasilje koje ne prestaje. Policija je dužna da reaguje. Ako te je strah da zoveš sam/a, neka to uradi odrasla osoba s tobom.
Nešto što bih volio da si znao/la ranije
Crna Gora trenutno uvodi novi model podrške djeci žrtvama, zvani Barnahus. Ideja iza njega je zlatna: da profesionalci — policajci, tužioci, socijalni i zdravstveni radnici — rade s djecom koja su preživjela ili svjedočila nasilju u jednom, bezbjednom prostoru, umjesto da te vuku od kancelarije do kancelarije i tjeraju da priču ponavljaš deset puta. Cijeli sistem se, polako, okreće ka tome da bude nježniji prema onima koji su povrijeđeni. europa
Prevod: nisi teret. Postoji sve više ljudi i mjesta napravljenih baš da ti bude lakše da progovoriš.
Ako ništa drugo ne zapamtiš, zapamti ovo
Uzmi telefon. Sad. Ukucaj u kontakte: 116 111.
Ne moraš da zoveš danas. Ne moraš da zoveš sjutra. Ali kad dođe noć u kojoj ti bude teško — a ti ćeš znati koja je to noć — želim da taj broj već bude tu, na dohvat palca.
Jer razlika između najgore noći i sljedećeg jutra ponekad je samo jedan poziv koji se usudiš da uputiš.
Nisi sam/a. Nikad nisi bio/la koliko misliš.
Sačuvaj odmah:
116 111 — SOS dječja linija, 24/7, besplatno i anonimno
116111.me — chat podrška svaki dan 18–20h
122 — policija · 112 — hitni broj
Pedagog ili psiholog u tvojoj školi
