Nasilje koje ne prestaje kad ugasiš telefon

23:47. Ležiš u krevetu. Telefon svijetli u mraku. Grupa u kojoj su svi iz razreda — osim što je neko napravio drugu grupu, istu takvu, ali bez tebe. I ti to znaš. I oni znaju da ti znaš.

Niko te nije udario. Niko nije viknuo. A stomak ti se stegao kao da jeste.

Dobrodošao/la u nasilje 21. vijeka.

Evo šta digitalno nasilje čini drugačijim od svega ostalog: nema kraja radnog vremena. Klasično nasilje bar staje kad izađeš iz škole. Cyberbullying ide s tobom kući, u sobu, u krevet, na odmor, na spavanje. Živi u džepu. I zato ume da bude teže od bilo čega što se dešava uživo.

I nije rijetko. Naprotiv.

Brojevi koji bi trebalo da nas otrijezne

Krajem 2025. godine u Crnoj Gori objavljeni su rezultati prvog velikog nacionalnog istraživanja o digitalnom nasilju — zvanog DeShame — koje je sproveo Centar za sigurniji internet. U istraživanju je učestvovalo 510 učenika prvog i trećeg razreda iz sedam srednjih škola iz svih djelova Crne Gore. Radio Slobodna Evropa

Jedan podatak je posebno stao ljudima u grlu: u Crnoj Gori svaki drugi srednjoškolac primio je seksualni sadržaj od osobe koju ne poznaje. UNICEF

Svaki drugi. To znači — pola tvog odjeljenja.

A šire? Prema istraživanju UNICEF-a sprovedenom u 30 zemalja, uključujući i Crnu Goru, svaka treća mlada osoba bila je žrtva nasilja na internetu. Ovo nije nešto što se dešava „nekim drugim ljudima negdje daleko”. Dešava se ovdje, u tvojoj školi, tvom telefonu. Rtnk

Kako digitalno nasilje izgleda (jer nije uvijek očigledno)

Nije samo poruka „mrzim te”. Digitalno nasilje ima mnogo oblika, i neki od njih se maskiraju u „normalno ponašanje na mrežama”:

Preteće ili uvredljive poruke i komentari. Širenje screenshotova tvojih privatnih razgovora. Pravljenje lažnih profila u tvoje ime. Objavljivanje tvojih fotografija bez dozvole. Namjerno isključivanje iz online grupa. Širenje glasina kroz priče i storije. Slanje intimnih sadržaja bez pristanka — ili pritisak da ih ti pošalješ.

Stručnjaci ovdje nabrajaju i prijetnje, uznemiravanje, ucjenjivanje, zloupotrebu tuđih ličnih podataka i fotografija, pravljenje lažnih profila i seksualno zlostavljanje putem interneta — i podsjećaju na nešto važno: to je krivično djelo koje je kažnjivo zakonom. YouTubeYouTube

Da, kažnjivo. Digitalno nasilje nije „samo internet”. Ima ime i u pravu.

Mit vs. istina

MIT: „Ako je online, nije stvarno.”
ISTINA: Bol je itekako stvarna. UNICEF navodi da digitalno nasilje vodi ka izostajanju s nastave, a iskustvo pokazuje da se mladi u takvim okolnostima lakše okreću alkoholu, drogama ili nasilnom ponašanju kako bi se izborili sa psihičkim i fizičkim bolom koji osjećaju. Ekran je stvaran koliko i šaka. Cuvamte

MIT: „Samo se zezamo, ne shvata šalu.”
ISTINA: UNICEF to objašnjava savršeno: ako se osjećaš povrijeđeno ili smatraš da se drugi ne smiju s tobom, već tebi, onda je takva šala otišla predaleko. Šala u kojoj se smije samo jedna strana ima drugo ime. Cuvamte

MIT: „Ako obrišem aplikaciju, riješiću problem.”
ISTINA: Nekad pomogne, ali problem nije u aplikaciji — nego u ponašanju. Bježanje s mreža znači da si ti izgubio/la svoj prostor, a onaj ko čini nasilje ostaje. Rješenje je drugačije, i o njemu odmah.

Ako se to dešava tebi — plan u pet koraka

1. Ne odgovaraj odmah. Nasilje na internetu hrani se reakcijom. Tvoj bijes ili suze su gorivo. Uskrati im gorivo.
2. Sačuvaj dokaze. Ovo je super-moć koju offline nasilje nema — na internetu sve ostavlja trag. Napravi screenshotove poruka, komentara, profila. Zabilježi datum i vrijeme. To je tvoj dokaz.
3. Blokiraj i prijavi. Svaka platforma (Instagram, TikTok, Snapchat, Viber) ima dugme za blokiranje i prijavu. Iskoristi ga. Nije to „predaja” — to je čišćenje svog prostora.
4. Reci nekome. Ovo je najteži korak i najvažniji. UNICEF poručuje: razgovor s prijateljem, članom porodice ili školskim pedagogom ili psihologom kojem vjeruješ može biti prvi korak ka dobijanju pomoći. Zanimljivo — DeShame istraživanje pokazalo je da bi najveći dio mladih podršku potražio kod prijatelja i roditelja, trećina bi se obratila policiji, a 15% nastavnicima. Poenta: skoro svi bi rekli nekome. Budi jedan od njih. CuvamteUNICEF
5. Zapamti čija je krivica. Ako ti neko šalje ono što nisi tražio/la, ako širi tvoje slike, ako te ucjenjuje — ništa od toga nije tvoja greška. Sramota pripada onome ko čini nasilje, ne tebi.

A ako si ti nekad bio/la na drugoj strani?

Budimo iskreni. Prosljeđivanje tuđeg screenshotova. Lajkovanje komentara koji nekoga ponižava. „Samo sam podijelio/la, nisam ja napravio/la.” Digitalno nasilje često nema jednog napadača — nego stotinu ljudi koji „samo prosljeđuju”.

Jedan klik manje je već nešto. Ne moraš biti heroj. Samo ne budi karika u lancu.

Zapamti jedno: Gdje god da se nasilje odvija, kako to kaže UNICEF , ako te čini nesrećnim, ne moraš da ga trpiš. Ni u učionici. Ni u chatu. Nigdje.