Nasilje nije normalno. A ti nisi sam/a.

Alati kojima se ograničava kontakt sa nalogom i platforma obavještava o sadržaju ili ponašanju koje krši pravila. Kod ozbiljne prijetnje treba sačuvati relevantne dokaze na bezbjednom mjestu, ne odgovarati na ucjenu i uključiti odraslu osobu ili nadležnu službu; prijava platformi ne zamjenjuje prijavu policiji kada postoji opasnost.

Netačan ili obmanjujući sadržaj koji se namjerno stvara ili širi radi obmanjivanja, uticaja ili nanošenja štete. Namjera je ključna razlika u odnosu na nenamjerno podijeljenu netačnu informaciju.

Podaci i sadržaji koji nastaju korišćenjem interneta i uređaja: objave, komentari, pretrage, lokacija, fotografije i zapisi o aktivnosti. Dio traga je namjeran, a dio nastaje automatski. Sadržaj može biti kopiran i sačuvan i nakon brisanja sa prvobitnog mjesta

Sposobnost postavljanja pitanja, razlikovanja činjenica od mišljenja, provjere autora, datuma, dokaza i više pouzdanih izvora, kao i prepoznavanja sopstvenih predrasuda prije zaključivanja ili dijeljenja sadržaja.

Netačan ili obmanjujući sadržaj koji osoba može podijeliti i bez namjere da nekoga prevari. Važno je ispraviti ga i provjeriti vjerodostojne izvore prije daljeg dijeljenja.

Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma, komunikacija i podataka o ličnosti. Osoba ima važnu ulogu u odlučivanju ko vidi njene podatke i sadržaje, ali obrada podataka može biti dozvoljena i na drugim zakonskim osnovima; zato privatnost nije apsolutna kontrola nad svakom informacijom.

Osjećaj napetosti, brige ili straha, često praćen nemirom, ubrzanim radom srca ili teškoćama sa koncentracijom. Povremena anksioznost je uobičajena; kada dugo traje, veoma je jaka ili ometa svakodnevni život, treba razgovarati sa stručnom osobom.

Stanje koje je više od prolazne tuge i može uključivati dugotrajno sniženo raspoloženje ili gubitak interesovanja, promjene sna i apetita, manjak energije, beznadežnost i teškoće u funkcionisanju. Dijagnozu postavlja stručna osoba; pomoć i liječenje postoje.

Dio ukupnog zdravlja koji obuhvata emocionalno, psihološko i socijalno blagostanje, sposobnost funkcionisanja, učenja, povezivanja sa drugima i suočavanja sa uobičajenim stresom. Poteškoće sa mentalnim zdravljem mogu se javiti svakome i nijesu lična slabost.

Vježbanje pažnje na sadašnji trenutak uz radoznalo i neosuđujuće primjećivanje misli, emocija i tjelesnih osjeta. Nekim ljudima može pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti, ali nije univerzalno rješenje niti zamjena za liječenje.

Sposobnost prilagođavanja i oporavka poslije stresa ili teškog iskustva. Ne znači da osoba mora sve podnijeti sama; podrška porodice, vršnjaka, škole i stručnjaka važan je dio otpornosti.

Doktor medicine specijalizovan za mentalno zdravlje, ovlašćen da postavlja medicinske dijagnoze i propisuje terapiju, uključujući ljekove kada su potrebni.

Stručnjak za psihološko funkcionisanje, ponašanje i mentalno zdravlje koji može raditi procjenu, savjetovanje i psihološke intervencije u okviru svojih ovlašćenja. Psiholog nije ljekar i ne propisuje ljekove.

Bezbjedne aktivnosti koje mogu pomoći u regulisanju stresa i emocija: san, redovni obroci, kretanje, disanje, razgovor, vođenje bilješki i ograničavanje uznemirujućih sadržaja. Nije zamjena za stručnu ili hitnu pomoć kada je rizik ozbiljan ili problem traje.

Blag, realističan i pravedan odnos prema sebi u trenucima greške, bola ili neuspjeha, umjesto ponižavanja i pretjerane samokritike.

Negativno etiketiranje, stereotipi i diskriminacija povezani sa nekim svojstvom ili iskustvom, na primjer teškoćama sa mentalnim zdravljem. Stigma može obeshrabriti osobu da govori i traži podršku.

Prirodna fizička i psihološka reakcija na zahtjeve, promjene ili prijetnju. Kratkotrajan stres može pomoći da se reaguje, ali dugotrajan ili prejak stres može narušiti zdravlje i funkcionisanje.

Stručni saradnici u školi, među kojima mogu biti pedagog, psiholog i drugi profili u skladu sa organizacijom ustanove. Pružaju podršku učenicima, roditeljima i nastavnicima i učestvuju u prevenciji i reagovanju na nasilje. Nije namijenjena samo učenicima koji imaju problem.

Nasilje ili uznemiravanje putem interneta, telefona, aplikacija, igara i drugih digitalnih tehnologija: prijeteće ili uvredljive poruke, lažni profili, javno ponižavanje, objavljivanje privatnih sadržaja bez pristanka, isključivanje iz onlajn grupa, ucjena i proganjanje. Digitalni sadržaj može biti kopiran i širiti se dalje, pa se šteta može nastavljati i poslije prve objave.

Fizičko nasilje: Namjerno nanošenje bola ili povrede tijelu, na primjer udaranjem, guranjem, šutiranjem, čupanjem ili sputavanjem. Oduzimanje, skrivanje ili uništavanje stvari može pratiti fizičko nasilje, ali se može opisati i kao materijalno ili finansijsko nasilje.

Zakonom prepoznat poseban oblik diskriminacije: izražavanje kojim se zagovara, promoviše ili podstiče ocrnjivanje, mržnja ili netrpeljivost, odnosno kojim se lice ili grupa uznemirava, vrijeđa, stigmatizuje ili im se prijeti zbog nekog zaštićenog ličnog svojstva. Ne treba ga svesti na svaku nepristojnu ili uvredljivu izjavu; veza sa ličnim svojstvom i zakonski kontekst su važni.

Ponašanje koje izaziva strah, poniženje, emocionalnu patnju ili osjećaj bezvrijednosti, odnosno ugrožava dostojanstvo i mentalno zdravlje osobe. Obuhvata prijetnje, zastrašivanje, ucjenjivanje, uporno omalovažavanje, kontrolu i manipulaciju. Može ostaviti ozbiljne posljedice iako nema vidljivih povreda.

Slanje, primanje ili razmjena seksualno eksplicitnih poruka, fotografija ili snimaka putem digitalnih uređaja. Sam izraz ne označava automatski nasilje. Kada postoje prinuda, ucjena, obmana ili dijeljenje bez pristanka, riječ je o ozbiljnoj zloupotrebi. Ako sadržaj uključuje dijete, mogu nastati teške posljedice po bezbjednost i privatnost, kao i krivičnopravna odgovornost u zavisnosti od okolnosti. Takav sadržaj ne treba čuvati ni prosljeđivati, već odmah potražiti pomoć odrasle osobe i nadležnih službi.

Svaki seksualni čin, pokušaj ili ponašanje nametnuto bez slobodnog pristanka, kao i iskorišćavanje djeteta u seksualne svrhe. Može obuhvatiti neželjeno dodirivanje, prinudu, ucjenu, izlaganje seksualnim sadržajima i dijeljenje intimnog sadržaja bez pristanka. Odgovornost je uvijek na osobi koja vrši nasilje, nikada na djetetu koje ga je preživjelo.

Neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje seksualne prirode koje vrijeđa dostojanstvo i stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Primjeri su seksualizovani komentari, poruke, gestovi ili pritisak.

Namjerno isključivanje iz grupe, širenje glasina, nagovaranje drugih da nekoga odbace ili sistematsko ignorisanje. Izraz relaciono nasilje koristi se u stručnoj literaturi, dok školska dokumenta u Crnoj Gori koriste i izraz socijalna izolacija.Socijalno nasilje ili socijalna izolacija: Namjerno isključivanje iz grupe, širenje glasina, nagovaranje drugih da nekoga odbace ili sistematsko ignorisanje. Izraz relaciono nasilje koristi se u stručnoj literaturi, dok školska dokumenta u Crnoj Gori koriste i izraz socijalna izolacija.

Verbalno nasilje: Vrijeđanje, ismijavanje, prijetnje, pogrdni nadimci i ponižavajući komentari. U pravnom i stručnom okviru najčešće se posmatra kao način izvršenja psihološkog nasilja ili uznemiravanja, a ne nužno kao potpuno odvojena kategorija.

Vršnjačko nasilje: Namjerno ponašanje među vršnjacima kojim se drugom djetetu nanosi ili može nanijeti fizička, psihološka, socijalna, seksualna ili materijalna šteta, naročito kada se ponašanje ponavlja i postoji stvarna ili doživljena neravnoteža moći. U školskom uputstvu ponavljanje i nesrazmjera moći služe kao važni pokazatelji. Ipak, jedan težak incident ne čeka ponavljanje: mora se odmah procijeniti i na njega reagovati.

Mogućnost da osoba dobije podršku bez otkrivanja identiteta. Nivo anonimnosti zavisi od usluge i tehničkih uslova, pa ga treba provjeriti prije korišćenja.

Profesionalna obaveza da se podijeljene informacije čuvaju i koriste samo u dozvoljene svrhe. Povjerljivost nije uvijek apsolutna: kada postoji ozbiljna i neposredna opasnost ili zakonska obaveza zaštite djeteta, stručna osoba može morati uključiti druge službe, uz objašnjenje djetetu kad god je to moguće

Besplatna telefonska linija za djecu i mlade u Crnoj Gori, dostupna 24 sata dnevno, svakog dana. Razgovor je anoniman i povjerljiv u okviru pravila službe. Može se pozvati zbog nasilja, straha, tuge, odnosa, onlajn problema ili bilo koje druge brige.

Emocionalna i praktična podrška koju vršnjaci pružaju jedni drugima slušanjem, ohrabrivanjem i povezivanjem sa sigurnom odraslom osobom. Vršnjak nije terapeut, istražitelj niti jedina osoba odgovorna za bezbjednost; u ozbiljnom slučaju potrebno je uključiti odrasle i stručne službe.

Ustanova socijalne i dječje zaštite i organ starateljstva koji procjenjuje potrebe i rizike, štiti prava i najbolji interes djeteta i povezuje dijete i porodicu sa uslugama i drugim nadležnim organima

Svako lice do navršenih 18 godina života. Ovo je osnovni izraz u Porodičnom zakonu i Konvenciji UN o pravima djeteta

Neopravdano pravljenje razlike, nejednako postupanje ili propuštanje prema osobi ili grupi povezano sa zaštićenim ličnim svojstvom, kojim se ograničava ili otežava uživanje prava pod jednakim uslovima. Može biti neposredna ili posredna i može se desiti i kada se neko svojstvo samo pretpostavlja.

Precizniji izraz za grupe koje zbog društvenih prepreka, predrasuda ili nejednakog pristupa pravima češće trpe diskriminaciju i isključenost. Izraz marginalizovane grupe može se koristiti, ali treba naglasiti da problem nije u grupi, već u preprekama i postupanju društva

Načelo jednake vrijednosti, prava i zaštite svih ljudi. Jednakost ne znači uvijek identičan tretman: posebne mjere i razumna prilagođavanja mogu biti potrebni da bi osobe u neravnopravnom položaju stvarno imale jednake mogućnosti.

Međunarodni ugovor koji utvrđuje građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava svakog djeteta. Crna Gora je obavezna da je primjenjuje, uključujući načelo nediskriminacije, najboljeg interesa, razvoja i uvažavanja mišljenja djeteta.Konvencija UN o pravima djeteta: Međunarodni ugovor koji utvrđuje građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava svakog djeteta. Crna Gora je obavezna da je primjenjuje, uključujući načela nediskriminacije, najboljeg interesa, razvoja i uvažavanja mišljenja djeteta.

Lice koje je u vrijeme izvršenja djela navršilo 14, a nije navršilo 18 godina. Lice mlađe od 14 godina u ovom zakonu naziva se dijete i prema njemu se ne može voditi krivični postupak niti izreći krivična sankcija. Zato maloljetnik nije u svakom pravnom kontekstu sinonim za svako lice mlađe od 18 godina.

Prema Zakonu o mladima, lica od navršenih 15 do navršenih 30 godina života. Taj pojam je širi od pojma dijete i obuhvata i punoljetne osobe.

Prava koja pripadaju svakom djetetu od rođenja, uključujući pravo na zaštitu od nasilja i diskriminacije, razvoj, obrazovanje, zdravlje, privatnost, učešće i izražavanje mišljenja. Dijete je, prema Porodičnom zakonu i Konvenciji UN o pravima djeteta, svako lice mlađe od 18 godina.

Nezavisna institucija koja štiti prava kada ih povrijede državni organi i drugi nosioci javnih ovlašćenja, a postupa i po pritužbama zbog diskriminacije. Institucija ima posebna ovlašćenja i rad u oblasti prava djeteta. Naziv Ombudsman je uobičajen, ali službeni naziv je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Sposobnost da jasno, mirno i sa poštovanjem izrazimo mišljenje, potrebe i granice, bez agresije i bez odricanja od sopstvenih prava.

Sposobnost da razumijemo perspektivu i osjećanja druge osobe i da na njih odgovorimo sa pažnjom, bez opravdavanja štetnog ponašanja.

Dobrovoljan i povjerljiv način mirnog rješavanja sukoba uz neutralnu treću osobu koja pomaže stranama da same dođu do prihvatljivog sporazuma. Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju predviđa školsku medijaciju za konflikte. Medijacija nije odgovarajući prvi postupak kada postoje nasilje, prinuda, strah, seksualno nasilje ili ozbiljna neravnoteža moći.

Način razgovora usmjeren na opažanje bez vrijeđanja, imenovanje osjećanja i potreba i upućivanje jasnog zahtjeva. Govor u prvom licu može pomoći, ali dijete koje trpi nasilje nije dužno da razgovorom zaustavlja osobu koja ga ugrožava.

Neslaganje interesa, potreba, stavova ili ciljeva. U sukobu strane mogu imati različitu moć, ali sukob sam po sebi ne podrazumijeva namjeru povređivanja, obrazac ponavljanja i zloupotrebu moći koji karakterišu vršnjačko nasilje. Sukob može prerasti u nasilje i tada zahtijeva zaštitnu reakciju.

Strukturisana pomoć obučenih vršnjaka u rješavanju manje rizičnih sukoba, uz jasna pravila i nadzor odraslih. Ne primjenjuje se kao zamjena za prijavljivanje i institucionalno postupanje u slučaju nasilja.

Direktan ili indirektan uticaj vršnjaka da osoba uradi nešto radi pripadanja, prihvatanja ili izbjegavanja odbacivanja. Može biti pozitivan ili negativan; postaje štetan kada vodi riziku, prinudi ili povredi prava.

Svjedok koji bezbjedno pruža podršku djetetu koje trpi nasilje, poziva odraslu osobu, prijavljuje događaj ili odvraća druge od podržavanja nasilja. Fizičko suprotstavljanje nije obaveza i može biti opasno.

Osoba prema kojoj je nasilje usmjereno. Izraz žrtva koristi se u zakonima i službenim postupcima, ali u podršci se može koristiti i izraz osoba koja je preživjela nasilje. Nasilje nikada nije njena krivica niti znak lične slabosti.

Osoba koja vrši nasilno ponašanje. U razgovoru sa djecom prednost ima opis ponašanja, a ne etiketa nasilnik, jer etiketa osobu poistovjećuje sa postupkom i može otežati promjenu. U pravnim tekstovima može se koristiti izraz učinilac nasilja.

Psihološka pojava u kojoj prisustvo većeg broja ljudi može smanjiti vjerovatnoću da će pojedinac reagovati, jer očekuje da će to učiniti neko drugi. To nije pravilo: jasna podjela odgovornosti i poziv konkretnoj osobi mogu podstaći reakciju.

Edukativni model koji prikazuje više mogućih uloga u grupi: dijete koje vrši nasilje, dijete koje ga trpi, pomagače, podstrekače, pasivne posmatrače, moguće branioce i branioce. To nije zakonska podjela niti trajna oznaka osobe.

Osoba koja učestvuje u nasilju, olakšava ga ili ga pojačava smijehom, snimanjem, dijeljenjem sadržaja, navijanjem ili odobravanjem.

Osoba koja vidi nasilje, zna za njega ili vidi njegove posljedice. Reakcija posmatrača može pojačati štetu, prekinuti podršku nasilju ili pomoći da se uključi odrasla osoba. Od djeteta se ne očekuje da rizikuje sopstvenu bezbjednost.

Neformalni izrazi, a ne pravni termini. Najčešće označavaju prijavljivanje sitnog prekršaja radi koristi, pažnje ili kažnjavanja druge osobe. Ne smiju se koristiti da obeshrabre prijavljivanje nasilja ili ugroženosti.

Obavezujući pravni princip prema kojem dobrobit i prava konkretnog djeteta imaju prioritet u svim aktivnostima koje ga se neposredno ili posredno tiču. Procjena uključuje bezbjednost, zdravlje, razvoj, mišljenje i želje djeteta, uzrast, zrelost i sve okolnosti slučaja.

Obavještavanje odrasle osobe od povjerenja, škole ili nadležne službe radi procjene rizika, zaustavljanja nasilja i pružanja podrške. Prijava radi zaštite nije cinkarenje. U neposrednoj opasnosti poziva se 112 ili policija na 122; dijete može pozvati i SOS liniju 116 111.

Dodatna šteta koju dijete može pretrpjeti zbog načina na koji institucije ili okolina reaguju poslije nasilja, na primjer ponavljanim i neusklađenim ispitivanjem, okrivljavanjem, nevjerovanjem, izlaganjem javnosti ili nedostatkom podrške.

Pravno određen naziv za mjere koje nadležni organ izriče u određenom postupku. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici predviđa zaštitne mjere u porodičnom kontekstu. Kod vršnjačkog nasilja škola i druge službe primjenjuju mjere zaštite, plan podrške, školske postupke i, prema potrebi, obavještavaju policiju, tužilaštvo ili centar za socijalni rad. Ta dva režima ne treba poistovjećivati.